Dioklecijanova palača je antička palača sagrađena za rimskog cara Dioklecijana na prijelazu u četvrto stoljeće nove ere, koja danas čini otprilike polovicu starog grada Splita u Hrvatskoj. Iako se naziva “palača” zbog svoje namjene kao Dioklecijanove rezidencije za umirovljenje, izraz može dovesti u zabludu jer je građevina masivna i više nalikuje velikoj tvrđavi: otprilike polovica je bila za Dioklecijanovu osobnu upotrebu, au ostatku je bio smješten vojni garnizon. Danas su ostaci palače dio povijesne jezgre Splita koju je 1979. UNESCO uvrstio na popis svjetske baštine.
Povijest
Dioklecijan je naredio izgradnju jako utvrđenog kompleksa u blizini svog rodnog grada Spalatuma u pripremi za svoje umirovljenje 1. svibnja 305. godine. Odabrano je mjesto u blizini Salone, pokrajinskog administrativnog središta Dalmacije, na južnoj strani kratkog poluotoka.
Početak gradnje Dioklecijanove palače nije točno utvrđen. Pretpostavlja se da je počelo oko 295. godine, nakon uvođenja tetrarhije (vladavine četvorice). No, deset godina nakon te odluke, kada je Dioklecijan abdicirao 305. godine, palača je izgleda još nedovršena, a postoje naznake da su se neki radovi odvijali dok je car boravio u Palači. Ne zna se po čijoj je arhitektonskoj zamisli palača sagrađena i tko su njeni graditelji. Kompleks je napravljen po uzoru na rimske utvrde iz ere 3. stoljeća, čiji se primjeri mogu vidjeti preko limesa, kao što je utvrda na mostu Castrum Divitia preko Rajne od Kölna.
Romanički zvonik katedrale Svetog Dujma
U razdoblju slobodne srednjovjekovne komune, između 12. i 14. stoljeća, dolazi do većeg arhitektonskog razvoja kada mnoge srednjovjekovne kuće ispunjavaju ne samo rimske građevine već i velik dio slobodnog prostora ulica i pristaništa. U tom je razdoblju dovršena i gradnja romaničkog zvonika katedrale Svetog Duje, koji se nalazi u zgradi koja je prvotno bila podignuta kao Jupiterov hram, a potom korištena kao Dioklecijanov mauzolej.
Danas je dobro očuvana Palača sa svim najvažnijim povijesnim građevinama, u središtu grada Splita, drugog po veličini grada moderne Hrvatske. Dioklecijanova palača zbog svog stupnja očuvanosti daleko nadilazi lokalni značaj. Palača je jedno od najpoznatijih i najcjelovitijih arhitektonskih i kulturnih obilježja hrvatske obale Jadrana. Kao najcjelovitiji svjetski ostatak rimske palače, zauzima izvanredno mjesto u mediteranskoj, europskoj i svjetskoj baštini.
Kulturna baština
U studenom 1979. UNESCO je, u skladu s međunarodnom konvencijom o kulturnoj i prirodnoj baštini, usvojio prijedlog da se povijesni grad Split izgrađen oko Palače uvrsti u registar svjetske kulturne baštine.
Arhitektura
Dvije od šest osmerokutnih prizemnih kula bile su uokvirene s tri podestna ulaza, a šest pravokutnih prizemlja pravokutnog kata nalazilo se između ugla i oktogonala. Do danas su sačuvane tri ugaone kule (osim jugozapadne), a samo ostaci osmerokutne i pravokutne. Arhitektonski su fragmentirana tri dobro očuvana podesta, osobito sjeverno, koje je predstavljalo glavni prilaz iz Salone. Južna, primorska vrata, mala su, jednostavna i dobro očuvana. Pročelni zidovi palače u donjem dijelu su masivni i jednostavni bez otvora, au gornjem dijelu su veliki lukovi okrenuti prema kopnu, odnosno na zapadnom, sjevernom i istočnom pročelju. podzemni dijelovi palače imaju bačvaste svode od kamena.
Vanjski zidovi
Neutvrđeno je samo južno pročelje, koje se uzdizalo neposredno ili vrlo blizu mora. Razrađena arhitektonska kompozicija arkadne galerije na njenom gornjem katu razlikuje se od strožije obrade triju obalnih pročelja. Monumentalna vrata u sredini svakog zida vodila su u zatvoreno dvorište. Južna ‘Morska vrata’ (Porta Meridionalis) bila su jednostavnijeg oblika i dimenzija od ostala tri, a smatra se da su izvorno bila namijenjena ili kao carev privatni pristup moru ili kao servisni ulaz za opskrbu.
Sjeverna vrata – Zlatna vrata
Porta septemtrionalis (“sjeverna vrata)” jedna su od četiri glavna rimska vrata u palaču. Izvorno Glavna vrata s kojih je car ulazio u kompleks, vrata su na cesti prema sjeveru, prema Saloni, tadašnjem glavnom gradu rimske provincije Dalmacije i Dioklecijanovom rodnom mjestu. Vjerojatno su to vrata na koja je car ušao nakon abdikacije s carskog prijestolja 1. svibnja 305. Danas se iznad vrata nalazi crkva sv. Martina iz 7. stoljeća, otvorena za javnost.
Istočna vrata – Srebrna vrata
Porta Orientalis (“istočna vrata”) jedna su od četiri glavna rimska vrata u palaču. Izvorno sporedna vrata, okrenuta su na istok prema rimskom gradu Epetiji, današnjem Stobreču. Vjerojatno u ili oko 6. stoljeća, iznad vrata u stražarskom hodniku, sagrađena je crkvica posvećena svetom Apolinaru. To se poklopilo s kompleksom koji je vidio priljev izbjeglica iz udaljenih zajednica, slične crkve bile su iznad Zlatnih vrata, Željeznih vrata i Brončanih vrata. Struktura ovog dijela zida i samih vrata kasnije su ugrađeni u razne građevine u sljedećim stoljećima, poput crkve Dušice, koja je stradala u Drugom svjetskom ratu.
Zapadna vrata – Željezna vrata
Porta Occidentalis (“zapadna vrata”) jedna su od četiri glavna rimska vrata u palaču. Izvorno vojna vrata s kojih su trupe ulazile u kompleks, jedina su vrata koja su ostala u kontinuiranoj upotrebi do danas. Tijekom progona pod Teodozijem I. reljefna skulptura Nike, rimske božice pobjede (koja je stajala na nadvratniku) uklonjena je s vrata, kasnije u 5. stoljeću kršćani su na njeno mjesto ugravirali križ. U 6. st. iznad vrata crkvica posvećena sv. Teodori. To se poklopilo s kompleksom koji je vidio priljev izbjeglica iz okolnih zajednica, slične crkve bile su iznad Zlatnih vrata, Srebrnih vrata i Brončanih vrata.
Južna vrata – Brončana vrata
Porta Meridionalis ili “južna vrata” manja su od četiri glavna rimska vrata u palaču. Izvorno morska vrata s kojih je car čamcem ulazio u kompleks, kroz podrumske prostorije u Carskoj palači.
Unutarnji raspored
Dizajn je izveden iz tipova villa i castrum, a ta je dvojnost vidljiva iu uređenju interijera. Poprečni put (dekumanus) koji povezuje Istočna i Zapadna vrata dijelio je kompleks na dvije polovice.
Južna polovica
Rekonstrukcija pročelja prema moru iz E. Hébrarda i J. Zeillera, Spalato, le Palais de Dioclétien, Pariz, 1912. U južnoj polovici bile su raskošnije strukture nego u sjevernom dijelu; to su javne, privatne i vjerske zgrade, kao i carevi stanovi.
Carev stan
Carevi stanovi činili su blok uz obalu, vanjskog kvadratnog i kružnog tlocrta, s kupolom. Odatle se pristupalo carevom stanu, koji se protezao 40 m duboko duž cijelog južnog pročelja; samo je djelomično sačuvan na gornjem katu, ali je prizemni, prevedene supstrukcije koje su ga izravno nosile gotovo su u cijelosti sačuvane, pa se s obzirom na podudarnost gornjeg i donjeg tlocrta može sagledati cjelokupni raspored i izgled gornjih prostora. Sa zapadne strane gornjeg kata sačuvani su ostaci kupolne dvorane i dvije dvorane s apsidama, a s istočne strane dijelovi oktogonalne blagovaonice s tri dvorane križnog tlocrta. Zid Zapadnog križnog hodnika sačuvan je u punoj visini. Dioklecijanov stan bio je međusobno povezan dugačkom prostorijom duž južnog pročelja (cryptoporticus) iz koje se kroz 42 prozora i 3 balkona otvarao pogled na more. Sjeverno od careva stana nedavno su pronađena dva kupatila, jedno uz zapadne, a drugo uz istočne dvorane. Iako stoljećima gotovo potpuno zatrpana otpadom, većina supstrukcije je dobro očuvana i ukazuje na izvorni oblik i raspored prostorija iznad.
Vestibul
Rotunda, nekada prvi dio carskog hodnika u Palači koji je preko Peristila vodio do Carskih stanova Palače.
Dvorski podrumi
Smješteni ispod onoga što su bili Carski stanovi, Podrumi Dioklecijanove palače su skup potkonstrukcija smještenih na južnom kraju Palače, koji predstavljaju jedan od najbolje očuvanih antičkih kompleksa te vrste u svijetu.
Peristil
Monumentalni dvor, Peristil, tvorio je sjeverni pristup carskim stanovima ispred Vestibula. Također je omogućio pristup Dioklecijanovom mauzoleju na istoku (danas katedrala Svetog Duje) i trima hramovima na zapadu (od kojih su dva sada izgubljena, a treći, koji je izvorno bio Jupiterov hram, postao je krstionica). Zapadno od Peristila nalazi se i hram pod nazivom Eskulapov hram, koji ima polucilindrični krov izgrađen od kamenih blokova, koji nije prokišnjavao sve do 1940-ih kada je pokriven olovnim krovom. Hram je nedavno obnovljen.
Sjeverna polovica
Sjeverna polovica palače, podijeljena na dva dijela glavnom ulicom sjever-jug (cardo) koja vodi od Zlatnih vrata (Porta aurea) do Peristila, lošije je očuvana. Obično se pretpostavlja da je svaki dio bio stambeni kompleks u kojem su bili smješteni vojnici, posluga, a možda i neki drugi objekti.
Građevinski materijali
Palača je građena od visokokvalitetnog bijelog domaćeg vapnenca i mramora, većinom iz bračkih kamenoloma mramora na otoku Braču, od sedre vađene iz korita obližnjih rijeka te od opeke izrađene u salonitanskim i drugim tvornicama. Neki materijali za ukrašavanje su uvezeni: egipatski granitni stupovi, fini mramor za oblaganje i neki kapiteli proizvedeni u radionicama na Proconnesu.
Egipatske sfinge
Palača je bila ukrašena brojnim 3500 godina starim granitnim sfingama, koje potječu s mjesta egipatskog faraona Tutmozisa III. Samo tri su preživjele stoljeća. Jedan je još uvijek na Peristilu, drugi bezglavo sjedi ispred Jupiterova hrama, a treći se nalazi u gradskom muzeju.
Pješačka tura
Ovo je poludnevni pješački izlet gdje možete vidjeti sve sadržaje, fotografirati i uživati u pogledu. Kad se umorite možete se osvježiti u brojnim barovima smještenim u hladu između debelih zidina starog grada.
